O Česima na području Bjelovarsko-bilogorske županije dosta se zna i to zahvaljujući prvenstveno pripadnicima te nacionalne manjine koji već godinama rade na očuvanju svoje kulture i tradicije. Među njima je svakako i predsjednica Češke obeci Bjelovar, Miruška Lončar koja se prisjetila svoje obitelj Kolař.
– Moja baka se doselila kao petogodišnja djevojčica iz Morave, a djed isto tako. Zanimljivo je da se djed doselio u Kovačicu, a baka u Hercegovac, a djedov brat kad su emigrirali se izgubio i otišao brodom u Ameriku. Godinama kasnije djed je otišao u Ameriku i pronašao svog brata Frimla, a kasnije smo saznali da je on bio u Americi vrlo poznati kompozitor. On ima sina, navodi te nastavlja pričati o svojoj obitelji.
– Moji su roditelji bili poljoprivrednici, oboje su rođeni u Hrvatskoj. Od tate djed i baka su se doselili iz Češke, iz okolice Kolina. Jedni druge su povezivali i zvali, najprije se doselila jedna obitelj pa su zvali druge jer je tamo u Hercegovcu bilo puno zemljišta, oni su nekad krčili šume i sve je bilo zaraslo. Nisu oni bili uz cestu dok nije došla infrastruktura, oni su imali kuće i od blata u polju, no kasnije su se naseljavali uz cestu. Hercegovac je nekad bio češko selo, što sad više nije jer dolazi do miješanih brakova, a stari umiru, govori.
Otkrila je predsjednica Češke obeci i kakve su običaji Česi imali uoči blagdana.
– U Hercegovcu se u subotu prije Božića sve napravilo. Moj tata pokojni je na Badnjak odrezao onoliko komadića kruha koliko je imao stoke, posolio i dao svakom grlu po jedan komadić i u bunar i pričao je da ima iduće godine dosta vode, da stoka rodi i tako dalje. Napravio bi jedan snopić slame i stavljao je u rašlje među šljive, kruške i druge voćke da rode. Brat i ja smo uvijek išli za njim i slušali što on priča tako da je to prenio na nas, kaže.
Zanimljiv običaj održavao se i u vrijeme Uskrsa.
– Uskrsni ponedjeljak je za nas bio doživljaj jer su dečki u 4 sata ujutro išli s korbačima i jao onoj curi koju su našli doma. Mi smo znale ili spavati jedna kod druge ili se rano ujutro dizati i skrivati da nas ne bi našli i onda su oni dobili jaja, ali to je bio prekrasan običaj koji se i danas održava u Hercegovcu. Sad idu djeca, ne idu veliki dečki kao nekad, naglašava.
Ni tu nije kraj bogatstvu čeških običaja.
– U mjesecu maju imali smo majova. Dva dečka, jedan Hrvat i jedan češke nacionalne manjine su nosili kiticu đurđica, a drugi škrabicu u koju su se stavljali novci i piće i išla je limena glazba. U subotu navečer svaka djevojka je dobila jedan prekrasan visoki majpan na kuću i u nedjelju poslijepodne je išla limena glazba kroz cijelo selo i ti dečki su išli kod svake cure gdje su skinuli taj majpan, otišli u kuću i molili roditelje da je puste navečer na zabavu, dali nešto u tu škrabicu i muzika je svirala i tako su dečki vodili djevojku do druge djevojke preko cijelog sela. Danas toga tako nema, danas se voze s traktorima, sve je to već nešto modernije, ističe Miruška Lončar.
Osim toga, Česi su organizirali i zabavu za blagdan svete Kate za koji su dečki curama kupovali naranču ili čokoladu za jedan ples. Sljedeći običaj slavi se i danas, ali u manjem opsegu.
– U srpnju smo imali obžinke, to je završetak žetve. Prije se održavalo svake godine, sada svake druge. Hrana za obžinke se pripremala tjedan dana prije, a po selu su išla kola koja su kupila tko je što imao od živežnih namirnica i tu je bila kolona s konjima, obična kola s plugom, drljače naopako, vršilica i u nošnjama su išle sve besede, prisjeća se Lončar. Dodaje kako se taj običaj održava i danas, no na starinski način je ipak bilo nekako prirodnije.
Osim završetka žetve, slavio se i završetak jesenskih radova – posvicenji.
– To je običaj, odredi se koji datum, i tu obavezno se peče guska i knedli sa zeljem. Postoji legenda da je u Češkoj jedan princ za vrijeme kraljevine išao u lov u planine i zalutao. Našla ga je jedna siromašna obitelj koja ga je spasila, koja je imala jednu gusku i brašno i zelje i tako su spekli tu gusku i radili zelje i knedle i spasili princa. Kralj kako bi zahvalio tim ljudima, pozvao je sve siromašne s te planine i napravio veliku gozbu, gusku sa zeljem, otkriva Miruška Lončar, predsjednica Češke obeci Bjelovar.
Dozvoljeno prenošenje sadržaja uz objavu izvora i autorice. Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.
Foto: Branka Sobodić
